Osnovna tema osmog History Festa, koji će se održati od 4. do 8. juna 2024., je „Integracije i dezintegracije u jugoistočnoj Evropi 1914-2024.“ Ideja je da se analiziraju integracioni i dezintegracioni procesi, koji su se manifestirali kroz dezintegracije velikih država (Habsburško i Osmansko carstvo početkom 20. stoljeća, Jugoslavija krajem 20. stoljeća), te da se kroz konkretne pojave pokušaju uočiti pozadina i posljedice tih dezintegracija, koje su prožete nekim novim integracijama (Jugoslavija 1918). U tom kontekstu ćemo organizirati niz panel diskusija, predavanja, promcija knjiga, doktorsku radionicu, druženje studenata...
Jedan poseban panel ćemo posvetiti atentatu u Sarajevu 1914. godine (Odjeci anarhizma u omladinskim pokretima na Balkanu početkom 20. stoljeća s posebnim osvrtom na Mladu Bosnu i Sarajevski atentat). Nastojanje da se ustanovi šta je u srži ideologije anarhizma te kada se ovaj koncept počeo razvijati, nedvojbeno je povezano s čitavim nizom izazova. Teško je očekivati da se može doći do jedinstvene definicije ovoga pojma jer pobornici anarhizma, očekivano, nisu sustavno razvijali teorijske okvire pokreta kojemu su pripadali. Zbog toga se otvara čitav dijapazon različitih definicija, viđenja i doživljaja anarhizma. Ipak, radi potreba ovog panela, poslužit ćemo se „školskom“ definicijom i anarhizam označiti kao težnju da se uspostavi pravedno društvo bez državno-pravne, političke i ekonomske prisile. Jednako je tako teško utvrditi i u kojem razdoblju se mogu tražiti ishodišta anarhizma, no kako svaki pokret traži masovnost, a kako je za nju neophodno posjedovanje alata koji bi homogenizirali mase i izveli ih na ulice, smatramo da je anarhizam pojava vezana za dugo 19. stoljeće te da se proteže sve do kraja 1930-ih godina. Anarhisti su predlagali nekoliko metoda u borbi za ukidanjem države: 1) učiniti državu suvišnom preko stvaranja velikog broja dobrovoljnih udruženja, 2) pribjegavanje nasilnom revolucionarnom svrgavanju i 3) sindikalističko djelovanje i radnički štrajkovi. Za našu diskusiju osobito je važna metoda nasilnog revolucionarnog djelovanja i terorizma (tzv. propaganda djelom) koja je prevagnula krajem 19. i početkom 20. stoljeća te iznjedrila čitavu seriju atentata na lica koja su se nalazila na čelu država: na francuskog predsjednika M. F. S. Carnota, američkog predsjednika W. McKinleya, na talijanskoga kralja Umberta I, grčkoga kralja Đuru I i sl.
Da li su balkanske zemlje pratile ovaj trend? Uprkos prijeporima između anarhista i marksista, anarhisti su često prisustvovali socijalističkim kongresima iako su, nerijetko, iste, zbog ideoloških nesuglasica, morali napuštati. Međutim, na kongresima u Cirihu 1893. i Londonu 1896. godine bili su prisutni i predstavnici Austro-Ugarske Monarhije tako da su ideje anarhizma preko njih mogle doći i na prostore današnje Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, a preko ovih područja i na ostale balkanske zemlje. Npr. u Hrvatskoj je list Hrvatska misao bio zabranjen kao socijalistički i anarhistički. Iz ovoga se vidi da su anarhizam i socijalizam doživljavani kao sinonimi iako su pobornici ovih pokreta to uporno opovrgavali. No idejni tvorci Hrvatske misli nisu sebe smatrali ni jednima, ni drugima, ali su smatrali da obje ideologije sigurno imaju nešto pozitivno na što se može ugledati i što im može biti korisno u borbi za postavljene ciljeve ‒ oslobođenje od tuđinske vlasti. Ovaj panel želi otvoriti pitanje u kojoj mjeri je mladima na Balkanu bila poznata ideologija anarhizma te na koji način su anarhističko zagovaranje nasilne borbe i terorizma smatrali privlačnim u vlastitoj borbi za nacionalno oslobođenje od strane vlasti. Što se može zaključiti na temelju slučaja višestrukih atentata u relativnom kratkom razdoblju: Marijan Varešanin 1910., Slavko Cuvaj 1912. (dva atentata u razmaku od tri mjeseca), Ivan Skerletz 1913., Franz Ferdinand 1914.? U kojoj mjeri su omladinski pokreti na Balkanu bili povezani? Koja je bila uloga nezavisne Srbije, ojačane nakon Balkanskih ratova, u revolucionarnim gibanjima mladih iz susjednih država? Kako se Mlada Bosna uklapa u sliku revolucionarnih pokreta unutar Dvojne Monarhije, te u kolikoj su mjeri njene pristaše bili nadahnuti anarhističkim opravdanjima tiranoubistva? U kolikoj mjeri je ideja o političkoj opresiji bila vodilja studentima i učenicima u njihovim revolucionarnim djelovanjima? Navedena su samo neka od pitanja o kojima bi se diskutiralo na panelu.
Panel koji hronološki prvi slijedi se odnosi na 1924. godinu i stradanje Bošnjaka u crnogorskom mjestu Šahovići. Riječ je o zločinu počinjenom u miru u tek stvorenoj jugoslavenskoj državi (za razliku od drugih zločina koji su se činili na ovim prostorima, ali su svi bili u ratno doba), kada je u znak odmazde za ubijenog policijskog službenika, ubijeno više stotina muslimana, a oni koji nisu pobijen i svi su protjerani i dobrim dijelom se doselilo na prostor Bosne i Hercegovine.
Jedan od panela planiran je o Ustavu SFRJ 1974., povodom pedesotogodišnjice donošenja. Tema je zanimljiva jer je od samog njegovog usvajanja često postavljan u kontekst dezintegracije socijalističke Jugoslavije. Osim o samom Ustavu, potrebno je napraviti i osvrt na značajne procese i događaje koji su se dešavali u međurepubličkim odnosima u jugoslavenskom socijalističkom društvu šezdesetih godina, odnosno kako su politička rukovodstva nastojala prevazići postojeće probleme pa čak i krize. Tijekom šezdesetih godina otvorila su se brojna pitanja, republički interesi u njihovom rješavanju bili su često potpuno suprotni, a odnosili su se na privredna, ekonomska, monetarna, devizna, kadrovska, jezička, socijalna i mnoga druga pitanja koja su iz njih proizilazila. Prevazilaženje nekih od njih pokušala su se urediti amandmanskim aktima. Neposredno pred usvajanje Ustava dogodili su se turbulentni događaji u hrvatskom i srbijanskom partijskom rukovodstvu koji su uzdrmali jugoslavensko društvo. Donošenjem Ustava SFRJ 1974. nisu se riješile već su nastavljene rasprave pa i otvorena nezadovoljstva njegovim odredbama. Novi ustav je odredio daljnje međurepubličke i unutarrepubličke odnose te poticao raspravu o njegovim posljedicama. Državne i partijske strukture vodile su žučne rasprave sa pozicija demokratizacije, samoupravljanja, liberalizacije s jedne i unitarizma, centralizacije, antireformskih procesa s druge strane. Sve do kraja postojanja socijalističke Jugoslavije republička rukovodstva različito su se pozivala na Ustav 1974., ovisno o njihovim interesima. Svaki od tri, četiri ili pet jugoslavenskih ustava, ovisno o tumačenjima pojedinih autora koji pribrojavaju i Odluke AVNOJ-a i Ustavni zakon iz 1953., u ustavne kategorije, odražavaju vrijeme u kojima su nastali pa tako i posljednji iz 1974. godine.
Važan panel će biti posvećen Olimpijadi u Sarajevu 1984. i interpretacijama te manifestacije kao integrirajućeg događaja za jugoslavensku državu.
Jedan poseban panel će biti posvećen značaju postizanja Vašingtonskog sporazuma 1994. godine i stvaranju Federacije Bosne i Hercegovine, a neka od pitanja o kojima ćemo razgovarati su: Koliko je taj sporazum bio važan u kontekstu u kojem je potpisan (rat), te da li je stvaranje Federacije BiH utjecalo na pitanja integracije odnosno dezintegracije Bosne i Hercegovine?
Na ovogodišnjem History Festu razgovarat ćemo i o prekograničnoj saradnji na prostoru Alpe Adria u doba Hladnog rata, kao primjeru integracije bez dezintegracije, te o partizanskim spomenicima u Ljubljani i Sarajevu.
Uz panel diskusije pripremilo smo i niz naučnih predavanja. Ove godine će Paolo Fonzi (Università degli Studi di Napoli „Federico II“, Italija) govoriti o talijanskoj i njemačkoj okupaciji Grčke tokom Drugog svjetskog rata; Emily Greble (Vanderbilt University, USA) o balkanskim muslimanima u evropskoj historiji; Amira Dan (York University, Toronto, Kanada) o počecima izgradnje željeznica u Bosni i Hercegovini, te Dubravka Stojanović (Univerzitet u Beogradu, Srbija) o srpskim udžbenicima historije od 1913. do 2021. godine.
Kao i prethodnih godina, pripremamo niz promocija knjiga (uz tradicionalni sajam, kojeg organizira University Press), a dio ovogodišnjeg festivala će biti i susreti studenata iz Bosne i Hercegovine, Njemačke, Srbije i Hrvatske.
Nadamo se da će ovogodišnji History Fest, uz sve dezintegracione procese kojima svjedočimo, doprinijeti da se ukaže ne samo na duboke historijske korijene integracija nego i da svjedoči da su integracije itekako moguće.